Zaboravite na granice, fokusirajte se na ljude

Vanja Roller spojio je dve ljubavi- posao i putovanja i postao svetski nomad koji je do sada upoznao stanovnike 65 zemalja

 

Tekst: Jelena Božić

Koliko ste se puta izdaleka divili Instagram stranicama posvećenim putovanjima, a njihovim vlasnicima možda čak i pomalo zavideli? Odlučna da saznam nešto više o kompaktnim digitalnim razglednicama sa  Instagram profila, razgovarala sam sa Vanjom Roller, zaljubljenikom u putovanja, istraživanje, prirodu, planinarenje, hranu i umetnost.

 

 

Kako je putovanje postalo neizostavni deo Vašeg života?

Strast za putovanjima vjerojatno dolazi od ranog djetinjstva, kad su me roditelji vukli posvuda, od izleta u Beč i Budimpeštu, do ljetovanja u šatoru u kampovima.

Kao srednjoškolac i student, imao sam priliku, hvala majci na podršci, obići razna mjesta Europe, a ponekad i malo dalje.

I onda dođe pitanje posla i ja se odlučim prihvatiti ponudu za rad u aviokompaniji. To mi je otvorilo nova vrata u svijet. Nakon 18 godina provedenih u aviokompaniji odlučio sam pokrenuti novu stranicu u svom životu i započeo sam sa radom u inozemstvu kao tehnički konzultant i to radim posljednjih sedam godina, putujem svijetom, radim i uživam.

Ako pitanje nije previše lično, čime se tačno bavite?

Što se tiče mog posla i zvanja, završio sam Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, dakle dipl.inž. i kasnije MBA na Cotrugli Business School. Profesionalno od početka sam u zrakoplovstvu, 18 godina u tehnici Croatia Airlines, a od 2011. imam svoju malu firmu preko koje radim kaofree lancetehnički konzultant u području civilnog zrakoplovstva širom svijeta.

 

 

Koliko ste zemalja do sada obišli i u koje od njih biste se rado vratili i zašto?

Zapravo neprimjereno pitanje.;-)  Što znači broj država? Broj nekih administrativnih granica. Dakle, provezete se primjerice autom od Beograda, preko HR, Slovenije, Austrije, Lihteštajna do Zuricha i posjetili ste pet zemalja. Da ne govorim o primjeru krstarenja po Karibima gdje samo sakupljate žigove. Osobno smatram to apsolutno nebitnim. Jeste li bili u SAD ako ste bili u New Yorku tjedan dana? Jeste li bili u Brazilu ako ste bili za vikend u Riu? U oba slučaja odgovo je NE. Naravno, vi brojite svoje zemlje na listi, no niste ih stvarno upoznali. Molim vas, zanemarite administrativne granice, fokusirajte se na ljude, tradicije i prostor, brojke su nebitne. No ipak, ako nekoga znaima i ta brojka, u mom slučaju je danas početkom 2018- te 65, ni puno ni malo. Ima tu zemalja u kojima sam bio par sati, ali ima i zemalja koje sam upoznao duboko. Dat ću jedan osoban primjer, Brazil. Kao što ranije napomenuh, ako ste bili za vikend ili karneval u Riu, bilo vam je lijepo, no niste upoznali Brazil. U toj zemlji sam bio više od deset puta, ponekad i u trajanju od par mjeseci. Rio je prekrasan grad, no Sao Paulo ima ono nešto posebno, brazilsko. Ljudi, noćni život, vibra… to je posebno u SP. Slično je s Belo Horizonteom (BH), treći po veličini grad u Brazilu (lokalci kažu da ima oko 5 miliona stanovnika, wikipedia kaže drugačije) u koje sam proveo najviše vremena. IT prijestolnica Latinske Amerrike, grad mladih, za tursite vjerojatne neintresantan, jer nema nekih posebnih znamenotosti, osim poečetaka Oscara Niemeyera za ljubitelje arhitekture. No, to je grad s nevjerojatnom energijom, noćnim životom u četvrtima Lourdes i Savassi, kafićima, mladim ljudima, povijesnim mjestima u okoillci (Ouro Preto, Mariana, nalaze se na manje od dva sata vožnje). Tamo možete upoznati pravi Brazil. Radeći s Brazilcima, svakodnevni odlasci na ručak, zabave i noćni život petkom i subotom navečer, to je ono što Brazil čini jedinstvenim. Brazil sam proputovao od Manausa na sjeveru, preko Brasilie i Belo Hozontea i cijele države Minas Gerais u središnjem dijelu, do Ria i Sao Paulo kao velikih središta, do Curitibe i Porto Alegrea na jugu. To nije samo država, to je kontinent.

Živim pomalo nomadskim životom, no uživam u tome. Putujući shvatio sam koliko su u suštini ljudi dobri

Kamo bih se vratio? 

Argentina! Uvijek. Jednostavno posebna i jedinstvena. Ljudi, krajoilici, hrana. Sve. Prekrasna zemlja, samo jako daleko. Posebno Patagonija, to je, za sada, najljepše mjesto na kugli zemaljskoj, koje sam posjetio. Ima još jendo mjesto, odnosno država kamo se uvijek rado vraćam, njaljepše mjesto na svijetu, ovaj planet bi zaista bila dosadno mjesto da je nema – Italija. Hrana, ljudi, krajolici, opera, moda, automobili, design… ma što god, za mene, jedna i jedina je Italija. Srećom ona nije daleko, pa svake godine napravimo neki izlet tamo.

Prve asocijacije na Kinu su moć, snaga, tradicija, veličina…Moja preporuka svakome mlađem od 20, učite mandarinski

Šta vas motiviše da putujete?

To je moj život. I zato sam odabrao posao koji mi to omogućava.  Živim pomalo nomadskim životom, no uživam u tome. Putujući shvatio sam koliko su u suštini ljudi dobri. Pamtite uglavnom lijepa iskustva, loše stvari zaboravite, a dobrih je ipak puno, puno više. I na mjestima koje su mnogi opisali kao opasnim ili nepristupačnim, osjećao sam se dobro i dobrodošlo, lokalci su me vodili okolo i zaista je bilo lijepo. No, da ne teoretiziram, evo primjera. Prije par godina bio sam poslom u Karachiu, Pakistan. Svi su me upozoravali, budi oprezan, ne izlazi iz hotela i tako… no to nisam ja, ne mogu upoznati grad tako da boravim cijelo vrijeme u J. W Mariottu. I dogovorim se s kolegama na poslu da me odvedu van, tamo gdje oni izlaze. U takvim zemljama to ponekad nije jednostavno, no, otišli smo na plažu, u shopping mall, na kraju u stari Karachi gdje smo išli na lokalni market i lokalni restoran na večeru. Oni su išli na molitvu jedan iza drugoga, da uvijek netko bude sa mnom, no stvarno nije bilo razloga za ikakav strah, jer su svi lokalci s odobravanjem gledali to što sam s njima i što sam se pridružio njihovim lokalnim običajima u doba Ramazana. Ostale dane sam izlazio sam, opet bez ikakvih problema.

Kako određujete sledeću destinaciju koju ćete posetiti?

Postoje dva načina. Prvo, to je posao, kamo me odvede tamo idem. Drugo, kad sakupim dovoljno novaca, idem na destinaciju kamo želim i nisam bio. Prije desetak i više godina moj primaran interes je bio u gradovima i civilizacijskom nasljeđu. Pod tim mislim na muzeje, građevine, kulutološko nasljeđe. Danas je situacija malo drugačija, fokus sam prebacio na prirodu. Dakle, sva nova putovanja su fokusirana na prirodu, prije svega planinarenja i planine, ali i more, oceani, parkovi, priroda općenito. Moja sreća je što je moja sadašnja partnerica imala sličan razvoj tako da dijelimo iste interese, pa nije problem pronaći destinacije. Naša posljednja zajednička avantura je bila Argentina i okolne zemlje. Naša sljedeća veća avantura (mislim na putovanje od mjesec dana ili više) bit će Peru, Bolivija i Ekvador u ljeto 2019. Do tada ćemo vrijeme prikratiti kraćim izletima i kamo nas posao odvede. Trenutno sam na Kanarima (9 tjedana), nakon toga desetak dana Francuske, pa 3 mjeseca Vijetnama. U Vijetnam se vraćam ponovno i veselim se tom projektu, iako niti u Las Palmasu nije loše. Vijetnamci su krasni, iako jedu pse.

 

 

Od svih mesta i zemalja koje ste obišli, gde ste se najviše iznenadili nekom pojavom, tradicijom ili odnosom između ljudi?

Ako govorimo o kulturološkim razlikama (ili civilizacijskim, kako neki vole reći) onda je to Kina. Prošle godine radio sam 3 mjeseca na projektu u Jinanu. To je “gradić” od 8 milijuna stanovnika, između Pekinga i Šangaja. Bio je to poseban projekt i posebno iskustvo za mene. Ne samo što je to bila Kina prvi put, nego i svi ljudi koji su radili na projektu. Dakle u samom projektu bilo nas je od posvuda: lokalni Kinezi iz Jinana, Kinezi iz Shenzena, Amerikanci, Poljaci, Austrijanci, Singapurci, Australci, Kolumbijci, Sri Lankanin, Malezijac, Englezi i moja malenkost iz Hrvatske. No posebna su priča Kinezi. Mi smo bili u Jinanu na sjeveroistoku Kine, a kompanija s kojom smo radili je iz Shenzena s juga. Jednog dana krajem veljače u Jinanu je pao snijeg, nitko iz ekipe iz Shenzena nije došao na posao, jer je to svima njima bilo prvi puta u životu da vide snijeg. Komunikacija je bila dosta teška. Mi smo u timu imali Singapurca kineskog podrijetla, moj dragi prijatelj Patrick,  koji je potpuno dvojezičan, znači tečno govori i mandarin i engleski. Patrick je bio moja vrata u Kinu, kasnije smo zajedno proveli par dana u Pekingu i to je bilo čarobno iskustvo. No, Kinezi su u mnogome drugačiji od nas, oni ne pokazuju nikakavo poštovanje (respekt) prema ikome, a imaju moć i potrebu (želju) da osvoje cijeli svijet. Moja preporuka svakome mlađem od 20, učite mandarinski, što prije to bolje.

Koje su vam prve asocijacije na to mesto?

Prve asocijacije na Kinu su moć, snaga, tradicija, veličina… Upoznao sam samo djelić te zemlje. Naravno, kada radite s njima vidite i jednu durgu stranu koju ne vidite kad ste samo turist. Primjerice, idete na ručak s njima u kantinu, izlazite navečer uzajemno van (iako je to puno rijeđe i kompliciranije nego u drugim zemljama), vidite kako rade, kakvi su im toaleti (za to treba imati jak želudac), klad hodate okolo, u zgradi ili na ulici morate paziti da netko ne pljune na vas jer je to vrlo uobičajeno i još mnogo toga. Osobno, pljuvanje i nepoštivanje osobnog prostora su mi bile nelagodna iskustva, no to ne znači da se ne bih vratio tamo, dapače, želim otkriti i druge strane te prekrasne zemlje.

 

Šta ste na tom mestu saznali (ma kakva god da je sitnica u pitanju) što biste voleli da vam je neko unapred rekao, a ne postoji kao informacija u turističkom pamfletu?

Kad god idem nekamo na put, bilo poslovno ili privatno, uvijek se pripremim za to mjesto. Turistički vodiči su dragocijen izvor informacija. I samo da iskoristim priliku i da rasčistimo jednu famu oko turista i onih drugih. Nema onih drugih, svi oni koji putuju u neku zemlju kao strancu su turisti. Bili oni koji odsjedaju u Ritz Carltonu, bilo oni s ruksacima naleđima koji spavaju po hostelima. I oni koji idu poslovno, kada navečer izađu van ili imaju slobodan vikend postaju turisti, i nema ništa lošeg u tome. No nemojmo se zavaravati, svi ti nekakvi nazivi tipa ja sam putnik, avanturista, poslovnjak ili štogod već… nema veza, svi koji posjećuju neku stranu državu/mjesto su TURISTI. Ponekad sam i po 6 i više mjeseci na nekom projektu na jednom mjestu, no uvijek ću za lokalce biti turista. To ne znači manjak poštovanja niti me spriječava da pronađem zajednički suživot, dapače. Razlika je jedino u zome želite li doživjeti i razumjeti lokalne običaje ili ne, odnosno da prevedem, hoćete li kao npr. Englez doći na neko mjesto i tražiti pub s engleskim pivom ili ćete otići u lokalni restoran i probati lokalno pivo/vino/što god već. Nema razlike u pijenju piva sa suputnicima u hostelu kupljenom u lokalnom dućanu ili piva u baru 5* hotela. To nema nikakve veze sa statusom u kojem putujete ili novcem koji trošite na tom putovanju.

Inače, u pripremama osim vodiča (najdraži su mi D&K i National Geographic) koristim internet, razne druge knjige i preporuke prijatelja i poznanika. No, da biste zaista upoznali neko mjesto, morate ga posjetiti, upoznati ljude, osjetiti klimu, mirise, čuti zvukove…Hrana! Hrana je jedan od glavnih vodilja pri upoznavanju neke kulture. Zato uvijek tražim mjesta s lokalnom hranom.

Da li vas je to iskustvo promenilo na neki način?

Svako iskustvo, svako putovanje vas mijenja na neki način, neka više, neka manje, no svako putovanje je novo iskustvo. Bilo negativno (rijetko, ali i ma i toga), bilo pozitivno. I zato još jednom ponavljam koliko je bitno da ljudi putuju, upoznaju nove krajeve, ljude, kulture, postaju tolerantnili, imaju veći stupanj poštovanja i konačno imaju bolji suživot sa susjedima kod kuće.

Jedan od krasnih primjera je iskustvo iz jeseni 2016. Radio sam na jednom projektu u Kaliforniji u pustinji, na pola puta od LA do Las Vegasa, usred ničega. Bio je dan zahvalnosti i naš Američki kolega pozvao je cijelu ekipu (dva Irca i po jedan Englez, Novozelanđanin i Hrvat) na druženje/ručak povodom Dana zahvalnosti. Dakle mi smo proveli cijelo popodne/večer s tipičnom američkom obitelji na Thankksgiving Day, s puricom i svim ostalim tradicijama. Bio je to nezaboravan dan. Štogogod ja ili vi ili netko drugi mislio o Amerikancima, dobro ili loše, bilo je to predivno iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Je li me promjenilo, naravno da jest. Takvo pozitivno iskustvo, razmjena pozitivne energije može sam dobro djelovati na pojedinca.  Ovdje samo mogu ponoviti, dragi moj Pat, hvala ti još jednom.

 

 

Šta vas je navelo da fotografije sa svojih putovanja delite na društvenim mrežama, da li je i to neka vrsta hobija?

Hahahaha. 🙂 Ne, fotografija mi nije hobi i zapravo nemam vremena za ozbiljno bavljenje fotografijom. Sve što vidite na društvenim mrežama su fotografije napravljene mobilnim telefonom, nastojim prenijeti trenutak, iskustvo i ljepotu nekog mjesta. Fotografije s putovanja dijelim na društvenim mrežama s prijateljima i nepoznatim mi ljudima (Instagram profil mi je potpuno otvoren) u želji da podijelim svoja iskustva i potaknem druge ljude na putovanja, jer smatram da kad bi ljudi više putovali i upoznavali druge kulture, ovaj svijet bi bio ljepše mjesto i bilo bi manje nesporazuma i manje mržnje prema različitostima.

 

 

 

POVEZANI TEKSTOVI