Skandinavija 3. deo: Malme na švedskih 30 stepeni

Ako je nebo prozirno plavo i dan traje šesnaest sati, većina stanovnika Malmea je na šetalištu pored mora po imenu  Sundspromenaden

Kada pređete toliki put autom kako biste posetili Kopenhagen, obavezno treba isplanirati i obilazak Malmea, malog grada na jugu Švedske. Udaljen je samo 35 kilometara od omiljene danske turističke destinacije  i osim autom, do njega možete stići železnicom, takođe preko Oresund Bridgea za svega pola sata.

Boravak u Malmeu opisala bih jednostavno rečenicom- na pravom mestu u pravo vreme. Temperatura od 30 stepeni iznenadila je i njihove stanovnike, a idiličnu sliku koju smo stekli šetajući centralnim ulicama, a još više pešačenjem novim delom grada pored mora, srušila mi je nedavna vest o pucnjavi u kafiću. Migracije i doseljavanje stanovnika iz dalekih krajeva doneli su pored činjenice da se ovde može čuti čak 150 različitih jezika, takođe i manje lepe navike kao što su preprodaja droga i obračuni ovog tipa. Ipak, u odnosu na neke druge zemlje i gradove, ovi događaji su i dalje retki. Ne mogu da se otmem utisku koliko je svaki doživljaj mesta koje prvi put posetite, lična stvar, na koju često utiču neke banalne činjenice, kao što su vremenska prognoza, dan u sedmici i sreća da se ne nađete na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.

Preporuka da je jedan dan sasvim dovoljan za Malme je sasvim realna. Kako je on veličine Novog Sada, centar grada lako i brzo obiđete pešice. Spoj modernih staklenih zgrada sa građevinama od crvene cigle spretno je uklopljen, turista ima, ali ne previše, a na ulicama je živo dok se ne zatvore radnje. Već oko 18 sati ulice se prazne, a dva sata kasnije strogi centar je bio gotovo pust. I ovde su fasada čiste i bez ikakvih dodataka, a na terasama, čak i na periferiji, mogu se videti samo saksije sa cvećem, ili eventualno baštenske stolice. Oni koji žele više intime imaju dodate male zastore oko dvadesetak santimentara na gelenderima, ali je njihov dizajn i boja ujednačen sa svim ostalim u zgradi, a često i okolini.

Na pitanje šta nikako ne bi trebalo da propustimo u Malmeu, simpatična recepcionerka nam je rekla da je to novo izgrađeno luksuzno naselje na samoj obali do kojeg se stiže pešice za dvadesetak minuta. A kada je dan ovakav, to se ne propušta. Na putu do obale sreli smo nekoliko grupica đaka koja su proslavljali poslednji dan škole. Devojke u belim haljinama i momci i u modrim mornarskim odelima, a svi sa kapetanskim kapama na glavama, duvajući u pištaljke skretali su pažnju prolaznicima. Mislila sam da te noći neće biti spavanja, ali pogrešno. Kratka bučna šetnja završila se ručkom u nekom od mnogobrojnih restorana, a uveče ni njih na ulicama.

 

Biciklisti su i ovde građani prvog reda. Najveći greh je ako hodate biciklističkom stazom, koja se često neočekivano stapa sa trotoarom. I ukoliko vam se desi da se ne vratite u svoju putanju možete izazvati ozbiljnu ljutnju. Ustvari, najbolji način da stignete do Sundspromenaden jeste bicikl. A kada je ovakav dan ( koji leti traje i šesnaest sati) svi koji imaju vremena su tamo. Mlade porodice sa bebama uglavnom su na travi pod krošnjom drveta, a ostali hvataju D vitamin na molu koji se prostire celom dužinom uz nove zgrade sa velikim terasama i ogromnim prozorima, naravno bez zavesa, ukrašenim nekim detaljima tipičnog skandinavskog dizajna.

Preko puta male marine sa ukotvljenim jahtama nalaze se i dve velike drvene kuće na vodi, potpuno identične. Trenutno ushićenje uz komentar blago njima, brzo je prošlo kada sam pomislila, a kako im je tokom zimskih meseci. Iznenadila sam se kada sam kasnije našla podatak da je zimi temperatura u Malmeu najčešće dva stepena ispod nule, ali zato prosečna letnja oko samo 17 stepeni. Zbog toga, kada je dan poput ovog, svi koji mogu su napolju na vodi, bašti nekog restorana, u šumi usred grada. Sa ove strane obale u daljini se najbolje vidi Oresund u celini, a srećnici koji žive u prvom redu zgrada imaju najlepši pogled. Koliko košta, nismo uspeli precizno da dobijemo informaciju, osim zalepljenog flajera da se prodaje stan u tom delu za oko 130 hiljada evra, bez preciznih podataka o kvadraturi i poziciji.

Na putu nazad naleteli smo na veliku zimsku baštu sa šumom palmi u odličnom stanju, a tu se promolio i toranj u obliku jedra, koji podseća na neki od onih u Dubaiju.

Turning Torso je jedna od najviših stambenih zgrada u Evropi koju je dizajnirao španski arhitekta i završen je 2005 godine. Visok je 190 metara, u donjem delu tornja nalaze se kancelarije, dok je od četrnaestog do 54. sprata stambeni deo i hotel. Trenutno se renovira prilaz, tako da je bio zatvoren za posetioce. Vidi se iz svakog dela Malmea, a najlepši pogled pruža se ka pučini i u daljini se naziru obrisi Kopenhagena.

U blizini ovog dela je i ogroman park sa jezerom, Knugsparken, u koji se tokom leta preseli ceo Malme. Ovde je i škola kajaka, različite dečije radionice i simpatični restorančići po principu samoposluživanja.

I dok je cena hotela u Malmeu i do 30 odsto niža u odnosu na Kopenhagen, situacija u restoranima je slična. Mi smo odseli u jednom manjem porodičnom, gotik hotelu, gde se može osetiti u pravom smislu švedska ljubaznost i posvećenost gostima, ali i potpuno originalan enterijer.

Večera u obližnjem restoranu industrijskog dizajna sa otvorenim pultom gde možete posmatrati kako se priprema hrana bila je pravi pogodak. Preporuka fensi konobora sa bradom u stilu drvoseče da obavezno probamo pileći file u jogurtu sa šparglom i miks zelenih salata uz grančicu sa nekim egzotičnim cvetovima neobičnog ukusa bila je pun pogodak. Lagani obrok pred sutrašnji povratak kući. Kada pomisliš na 2000 kilometara, kilometarske kolone šlepera i kamiona o kojima možemo samo da sanjamo i auto-ban bez ograničenja brzine, diže se kosa na glavi. Ali vredelo je, što se mene tiče, zbog vožnje kroz danska polja sa vetrenjačama, pogled sa Oresund sa mosta, i kuliranje na obali Severnog mora na 30 stepeni.

POVEZANI TEKSTOVI: