Kada se nadleće helikopterom prizor je neopisiv- rascep kao da se zemlja otvorila. Vožnja, pešačenje, spuštanje u dno Grand Canyona, neverovatnog mesta površine preko pet hiljada kvadradnih kilometara

 

Tekst: Vanja Roller

Fotografije: Vanja Roller

 

U svom prvom razgovorus XXZonom pojasnio sam kako odabirem destinacije za svoja putovanja. Prošlo ljeto poslovni put u Arizonu poklopio se sa destinacijom na Bucket Listi, pa sam se tako dogovorio sa svojom životnom partnericom i suputnicom Katarinom da ona dođe pred kraj mog projekta i da ostanemo još malo u Arizoni i okolici i obiđemo mjesta koja nas interesiraju. Dok smo bili mlađi bili smo fokusirani na urbane sredine, povijesna mjesta i klasičan sightseeing, danas kad smo mladi u srcu i više volimo ići po prirodi, uživamo u planinama i prekrasnim krajolicima.

 

Kad idemo na vlastita putovanja u pravilu sve dobro isplaniramo i organiziramo tako da iskusimo što više od destinacije. Naravno da ima čari i u putovanjima bez plana, ideš kako ti je trenutna inspiracija. To je lijepo, no kad shvatiš da vrijeme ide, a da ima još toliko mjesta za posjetiti i doživjeti, želiš što bolje iskoristiti dostupno vrijeme. Zašto to pišem? Pa zato jer kad ne ovisite samo o svom planu, morate se prilagođavati. To nam se ovoga puta i dogodilo, projekt umjesto da završi na vrijeme, kasnio je 10 dana, plan se mijenjao svakodnevno i to sve u posljednji trenutak i nije nam preostalo ništa drugo nego prilagoditi naše planove.

Inicijalna ideja je bila da tri dana provesti u Grand Canyonu i još par dana u okolici. Nakon posjeta i dalje smatram da su tri dana za Grand Canyon i još koji dan za okolicu za ljubitelje prirode, hikinga, nevjerojatnih landscapeova optimalan izbor. Postoje ture iz Vegasa koje će vas u tri ili četiri dana provesti kroz Nevadu i Arizonu, nekoliko nacionalnih parkova i mnoge znamenitosti, no kod takvog puta većinu vremena ćete provesti u mini busu na cesti, a na svakom mjestu ćete u pravilu provesti toliko vremena da možete kao Mile iz Hladnog piva pjevušiti, bili smo tu i tu.

 

No, kako bilo, imali smo samo dva dana za Grand Canyon i sjeveroistok Arizone. U djetinjstvu sam odrastao na vestern filmovima (kaubojci), moj prvi film u kinu je bio neki vestern, ne sjećam se imena. No osim revolveraških dvoboja ono što sam najviše upamtio su bili beskrajni prelijepi krajolici, pretežno pustinje, planine i ponegdje neka rijeka. Arizona je poznata po velikim ljetnim vrućinama i ugodnoj zimskoj klimi, no nije tako u cijeloj državi. Tako se i moja slika beskrajne ravnice, bez šuma promjenila. Postoje planinski predjeli u kojima zna biti jako hladno i padne dosta snijega i prekriveni su gustom šumom. Primjerice sjeverna strana kanjona (North Rim) otvorena je samo pola godine, zimi je taj dio Nacionalnog parka zatvoren.

 

Najveće iznenađenje su bile šume sjeverno od Phoenixa. Mi smo smještaj odabrali u Flagstaffu. To je gradić na 2,000 m nadmorske visine, usred šume, oko sat i pol vožnje udaljen od Grand Canyon National Parka. Dakle, mi smo bili tamo usred ljeta, u Phoenixu su dnevni maksimalci dosezali 48 C, u Flagstaffu je bilo ugodno, navečer čak za laganu jaknu. Grad se nalazi na čuvenoj Route 66 i ima nekoliko mjesta s live muzikom koje je zgodno posjetiti. Amerčkih restauranta i brze hrane ima posvuda, ali ako se zaželite nečeg posebno svakako preporučam The Cottage, odličan restaurant s francuskom kuhinjom.

 

 

Nacionalni park obuhvaća područje površine gotovo 5,000 kvadratnih kilometara i više od 6 milijuna posjetitelja godišnje

Grand Canyon, ili Veliki Kanjon. Zaista je velik. Nacionalni park obuhvaća područje površine gotovo 5,000 kvadratnih kilometara i više od 6 milijuna posjetitelja godišnje. Sam kanjon je dugačak oko 450 km i širok 29 km, a dostiže dubinu od 1,857 metara. Posljednja istraživanja pokazuju da je rijeka Colorado uspostavila svoj tok prije nekih 5 do 6 milijuna godina i od tada traje formiranje kanjona. Ako želite saznati više detalja, na Internetu se može pronaći dosta informacija, a i na National Geographicu se često prikazuju dobri dokumentarci. Osobno sam imao malu skepsu po pitanju Grand Canyona, nekako sam mislio da je to malo previše razvikano i komercijalizirano. No posjet nacionalnom parku nas je u potpunosti razuvjerio. Vidio sam mnoge kanjone , no ovaj je definitivno jedinstven i rekao bih najimpozantniji, mnogi će reći i najljepši i ne bih im proturiječio.

 

 

 

 

Sedmodnevna ulaznica za osobni automobil je 35 USD, za pješake/bicikliste je 20 USD, za 7 dana, a godišnja ulaznica je 70 USD

Želio bih ovdje napisati par riječi o sustavu nacionalnih parkova u Sjedinjenim Američkim Državama. Rijetko koja država na našem planetu ima tako dobar sustav kao što je tamo. Sve je fantastično organizirano, infrastruktura je odlična, uputstva svuda dostupna, rendžeri izuzetno ljubazni i pomoći će u svakoj prilici. Na webu možete pronaći detaljne informacije o svakom parku. Ulaznice nisu preskupe. Primjerice sedmodnevna ulaznica za osobni automobil je 35 USD, za pješake/bicikliste je 20 USD,za 7 dana, a godišnja ulaznica je 70 USD. Usporedite te cijene s našim okruženjem (čak da ne uspoređujemo veličinu parka), pa će vam odmah biti jasno da je cijena ulaznice vrlo razumna.

Prvi dan krenuli smo rano ujutro i naš prvi susret s kanjonom bio je iz zraka. Tridesetminutni let helikopterom iznad Grand Canyona je jedinstven doživljaj i vrijedi svakog potrošenog dolara. Kao i sve drugo i ovo je fantastično organizirano. Kupite karte preko weba za željeni termin, dođete malo ranije, stanete na vagu, dobijete detaljna uputstva i nakon kraćeg čekanja ukrcate se u helikopter.

 

 

Prvih pet minuta leta je iznad velike visoravni, beskrajno ravne, na nadmorskoj visini od oko 2,000 metara, uglavnom prekrivene niskim raslinjem i ne jako gustom šumom. I onda odjednom ugledate ogroman rascjep, kao da se zemlja rastvorila. To je bio jedan od impresivnijih „prvih susreta“ s nekom prirodnom ljepotom koji sam doživio.

 

 

 

Sljedećih dvadesetak minuta letite helikopterom iznad kanjona i djelomično unutar kanjona, napravite nekoliko krugova tako da bez obzira na kojoj strani sjedite imate priliku vidjeti sve značajno. Tada sam shvatio zašto je to zaista „Grand“ odnosno „Veliki“ kanjon. Ponovno vrijedi ona stara uzrečica „Everything big in America“. Ta veličina, grandioznost, oblici i slojevi stijena i zemlje, drveće i drugo bilje koje raste po obroncima kanjona, boje, širina, dubina…. ostali smo bez daha i razmišljali kako je sve to voda učinila, a danas ta ista rijeka izgleda nekako maleno na dnu kanjona. I ta, danas relativno mala rijeka, sve do ne tako davno je i dalje oblikovala i mijenjala kanjon. Taj proces je prestao izgradnjom velike brane uzvodno od Grand Canyona, Glen Canyon Dam. Proces oblikovanja kanjona je zaustavljen, a hoće li se ikada nastaviti, pokazat će budućnost, priroda nas uvijek može iznenaditi. I tako letite, gledate, uživate, fotografirate.. i vrijeme za čas prođe i već smo nazad na helidromu odakle smo krenuli.

 

 

 

Uvijek ponesite dovoljnu količinu vode i unaprijed se informirajte ima li na vašem putu mjesta gdje se može obnoviti zaliha pitke vode

 

Ostatak prvog dana odlučili smo provesti vožnjom i kraćim šetnjama po nacionalnom parku, te posjetom područjima sjeveroistočno od parka. Parkirnih mjesta ima dosta, iako je preporučljivo u vrhu sezone doći ranije ujutro. Postoji pregršt aktivnosti, mi smo samo hodali, ali možete jahati, voziti bicikle, uzeti turu s vodičem itd. Za više detalja pogledajte web: https://www.nps.gov/grca/planyourvisit/index.htm.

Sljedećeg dana odlučili smo doći rano ujutro i spustiti se u kanjon Posjeta je započela kod centra za posjetitelje, ima zgodnih dućana, tamo možete unajmiti bicikle ako želite, a nakon toga smo prošetali prema zapadu po „South Rim Trailu“. To je najposjećenija šetnica i većina posjetitelja je tamo, tako da je stalno gužva. Ima nekoliko mjesta odakle se pruža prekrasan pogled na kanjon i većina fotografija i selfija koje ćete vidjeti na socijalnim mrežama je napravljena ondje. Nismo se predugo zadržavali nego smo odlučili krenuti na istočnu stranu i spustiti se do kanjona, koliko na vrijeme bude dopuštalo. Naš inicijalni plan je bio hod od južnog do sjevernog ruba, tzv. „Rim to Rim“, no za to nismo imali vremena. U pravilu za isti je potrebno dva dana, rijetki ga odrade u jednom danu jer je dugačak oko 35 km, a ukupna nadmorska visinska razlika je oko 1600 m, a ljetne temperature nerijetko dostižu i 40C u hladu. Bez obzira kamo išli, uvijek ponesite dovoljnu količinu vode i unaprijed se informirajte ima li na vašem putu mjesta gdje se može obnoviti zaliha pitke vode.

 

 

Kako smo imali ograničeno vrijeme jer smo do večeri trebali biti u Las Vegasu, već smo jedan show propustili na uštrb uživanja u prirodi, a sve zbog posla s početka ove priče, odlučili smo se na par sati hoda i spuštanja u kanjon po South Kaibab Trailu. To je uobičajena staza po kojoj planinari idu s jedne strane kanjona do druge. Mi smo se ovoga puta spustili do točke koja se zove Cedar Ridge, ukupna visinska razlika je bila oko 350 metara, duljine oko 5 km tamo i nazad, ne posebno zahtjevna staza. Za razliku od South Rim Traila ovdje nije prevelika gužva, možete naići na grupu koja se penje ili spušta na konjima, no prevelike gužve nema, što idete dublje prema kanjonu to je manje ljudi. Nekome vrućina može predstavljati problem, bilo je oko 35C bez i jednog oblačka, no uz dovoljnu količinu vode i zaštitu od sunca nema većih problema. Za razliku od uobičajenog osvajanja vrhova, ovdje se u povratku penjete pa je to dodatni izazov. Prirodne ljepote se ne mogu opisati riječima, fotografije pomažu malo više, no pravo iskustvo je biti tamo, uživati, promatrati kako se ovisno u položaju sunca mijenjaju boje kanjona i naprosto uživati u prostranstvima kanjona. Na krajnjoj točki našeg puta sjeli smo na stijenu i u miru i tišini uživali u krajoliku. Iz zraka smo vidjeli veličinu kanjona i nacionalnog parka, a sada nam se to i potvrdilo kad smo shvatili koliko smo maleni u odnosu na kanjon. Ova staza je idealna prilika kad nemate dovoljno vremena ili ako niste u dobroj kondiciji, da barem malo osjetite i doživite ovaj kanjon.

 

 

 

Polazište za većinu posjetitelja, za jednodnevne ili višednevne izlete, je najčešće Las Vegas. Iako mi nismo preveliki ljubitelji Las Vegasa, moramo priznati da je grad, osim što je odlično mjesto za zabavu, uz mnogobrojne koncerte, predstave, restorane i još mnogo toga, također i na odličnoj poziciji kao polazišna točka za mnoge izlete u prirodu i posjete nacionalnim parkovima. Ukoliko se odlučite za višednevni posjet Grand Canyonu i okolici, na južnoj strani nacinolnog parka ima dosta hotela, privatnog smještaja i mjesta za kampiranje. Flagstaff u kojemu smo mi odsjeli također nije loša varijanta.

 

 

Za ljubitelje prirodnih ljepota, ako već odete na tako dalek put do Arizone, to vam je skoro 10,000 kilometara ili 11 sati vremenske razlike, treba iskoristiti priliku i obići još neka mjesta. Udaljenosti u Americi se velike, pa ono što je tamo blizu, znači da je nekoliko sati vožnje udaljeno, često kroz pustinju ili nenaseljene krajeve. Od mjesta koja treba posjetiti, a nisu tako daleko od parka, savjetovao bih dvije destinacije.

Prva, sjeveroistočno prema gradu Page, na putu do tamo možete posjetiti Little Colorado River Navajo Tribal Park, a pored Pagea Glen Canyon Dam i Lake Powel te čuveni Horshoe Bend gdje rijeka Colorado teče oko stijena u i oblikuje korito u obliku potkove. Nedaleko se nalazi i Antelope Canyon koji nažalost nismo uspjeli posjetiti jer se spremala oluja i ranije nego uobičajeno su zatvorili ulaz. Kako bi rekli kod nas, poljubili smo vrata.

 

 

 

 

 

Ako se pak odlučite krenuti prema jugu, za nešto više od dva sata vožnje stići ćete u Sedonu. Sam gradić je vrlo interesantan, poznat kao „heart chakra of the planet”, navodno grad spiritualne energije i 7 vortexa Nedaleko Sedone nalazi se Red Rock State Park, izvrsno mjesto za poludnevni ili cijelodnevni boravak u prirodi. Najpoznatija stijena je tzv. Cathedral Rock, no i okolna mjesta su vrlo lijepa i pogled na njih oduzima dah.

 

 

 

I ovdje ljeti vrijedi pravilo da svakako ponesete dovoljne količine vode za piće, a naveo bih još nekoliko savjeta za odlazak u prirodu. Kao i svugdje drugdje, uobičajene mjere opreza, osnovna planinarska oprema i oprema za boravak u prirodi, karte ili downloadirane mape u telefonu, rezervna baterija ili powerbank su obavezni. U svim parkovima veoma je važno pridržavati se uputa i savjeta koje možete naći u brošurama, na tablama, webu i onih savjeta koje će vam dati rangeri. Ako kažu da ne skrećete s označenih staza onda se držite toga. Područje Arizone obiluje raznim životinjama, a naročito zmijama otrovnicama, koje se u pravilu klone ljudi tako da ih na stazama u pravilu nećete sresti. Nemojte se bezuvjetno pouzdati u mobilne telefone, jer čim napustite urbana područja ili se udaljite nekoliko kilometara od glavne ceste velika je vjerojatnost da nećete imati nikakav signal mobilnih mreža. Ne želim nikoga prestrašiti, mi putujemo godinama, bili smo posvuda po svijetu, od pustinja do prašuma, od nizina do planinskih masiva i nije nam se ništa strašno dogodilo, no ponekad treba biti na oprezu.

 

 

Na kraju moram dodati još nešto.Mnogi posjetitelji željni su napraviti što bolji selfi, sve OK. No nemojte riskirati život zbog jedne fotke na Instagramu, nema smisla. Vidio sam uživo likove koji su radili gluposti, fotografirali se na rubu stijene ispod koje je provalije duboka nekoliko stotina metara i nije se dogodilo ništa, no par dana kasnije čitate na portalima kako je netko poginuo. Unatoč znakovima upozorenja. Ovaj planet je prelijep i možete napraviti selfie neriskirajući vlasitit život. Uživajte u putovanjima.

Savjeta nikad dosta, no ovo je posljednji ovom prilikom, a ujedno i prilika da podijelim još jedno iskustvo. U Americi najjednostavnije je putovati automobilom. Rent a car je povoljan, ima ga svugdje, kod većine kompanija može se iznajmiti na način da se auto vrati na potpuno drugoj lokaciji, u nekoj drugoj saveznoj državi i naknada je zanemariva (mi smo iznajmili u Phoenixu i vratili u Las Vegasu). Voziti je lako,morate znati osnove engleskog jezika, jer mnogi prometni znakovi sadrže natpise, no ono na što jako morate paziti je ograničenje brzine. Nema tolerancije od 10% kao kod nas niti pregovora u slučaju da vas prometna policija uhvati, radar detektori ne pomažu, jer kad signaliziraju radar već je kasno. Kad smo se vraćali u Flagstaff padao je mrak pa smo odlučili požuriti, prazna prekrasna cesta, ravna, kroz pustinju, nigdje nikoga, ograničenje brzine 60 milja na sat, ja sam vozio malo brže… 80 milja na sat. Da skratim priču, snimio me prometni policajac (State Trooper) koji je vozio u suprotnom smjeru, za par minuta bio je iza mene sa sirenom. Malo smo porazgovarali i nakon što sam mu predao sve dokumente, policajac mi je dao blokić da u njega upišem svoje podatke. Blokić je bio pun imena starnaca, odnosno turista, od Japana i Koreje, preko Europe do Južne Amerike. Kazna je bila visoka, no nisam je mogao platiti na licu mjesta, nego mi je uručio poziv za sud za nekih mjesec dana. Par dana kasnije nazvao sam sud, kod prvog poziva su me zamolili da nazovem dan kasnije jer je taj vikend bilo jako puno kazni, pa sam drugi dan dobio upute koliko i kako da platim kaznu putem Interneta i to je to. Policajac mi je rekao da imam sreće, jer da sam vozio samo 1 milju na sat brže proveo bih noć u pritvoru, a kazna nakon pojavljivanja pred sucem bi bila višestruko veća. Od toga dana u SAD-u moja noga na papučici gasa je bitno pažljivija.

 

 

I da se vratim na priču s početka, naša putovanja su ponekad povezana s prilikom koju pruža moj posao, a ona glavna sa „bucket liste“ su pomno planirana. Naše sljedeće putovanje planiramo već skoro godinu dana, i ovaj put nam se ne bi trebalo dogoditi da to i ne ostvarimo i nadamo se da ćemo planinarski dio ostvariti u potpunosti, a bit će to puno dulji i naporniji put nego „Rim to Rim“. Jednog dana vratit ćemo se i u Arizonu da vidimo i preostale prirodne ljepote i da propješačimo kanjon s jedne strane na drugu. Na svijetu ima toliko lijepih mjesta, a život je prekratak za sve posjetiti, no postoje posebna mjesta na koja se uvijek želimo vratiti i ponovno ih doživjeti, Grand Canyon je definitivno jedno od takvih. „Prijelaz kanjona s jedne na drugu stranu, „Rim to Rim“ je još uvijek na našuj Bucket listi, a ostalo je još dosta mjesta u Arizoni i susjednim saveznim državama koje još valja posjetiti.