Zbog zemlje u kojoj se radnici na aerodromskim pistama klanjaju avionu, deci koja iz pristojnosti nose maske u vrtićima, taksistima sa belim rukavicama i čipkanim naslonima sedišta za putnike
Tekst: Andrea Gruber
Bila sam spremna da dolazim u drugi svijet, u zemlju visoke tehnologije i istovremeno brižno čuvanih tradicija. Ono što me je potpuno iznenadilo, u pozitivnom smislu, bio je odnos prema čovjeku, posebno strancu. Dakle, od dočeka na aerodromu, gdje radnici na pisti ispod kokpita naprave špalir i poklone se avionu,tj. svima nama u avionu, do svakodnevnog klanjanja pri susretu s trgovcem, kondukterom, čistačem vlaka…Iako slove kao distancirani, što i jesu, neizmjerno su ljubazni. Ako vas vide na ulici da se pokušavate orijentirati sa svojim GPS-om nenametljivo prilaze i na vrlo lošem engleskom pitaju trebate li pomoć. Iz prve ruke znam, ako ste stranac i nešto vam se loše dogodi za vrijeme boravka u Japanu, imat ćete povlašten tretman i kao VIP u njihovim bolnicama!
U japanskim kompanijama mladim stručnjacima ne pada na pamet da se guraju ispred starijih, a šef je uvijek stariji
To je zemlja s oko 130 milijuna stanovnika, i tek oko 500.000 stranaca na privremenom ili stalnom boravku, dakle relativno zatvoreno tržište rada. Stoga znaju,ako ste tamo nastanjeni i radite kod njih, onda ste vrijedni takvog tretmana! A odnos prema starijima je nevjerojatan – toliko poštovanja ne pokazuje niti jedno visoko razvijeno društvo. U njihovim kompanijama mladim stručnjacima ne pada na pamet da se guraju ispred starijih, a šef je uvijek stariji! Djecu se od malih nogu ući da poštuju starije, a svi su duboko svjesni da je poslijeratna generacija izgradila današnji moderan Japan iz pepela i to neizmjerno poštuju.
Pristojnost im je usađena od malih nogu. Ono što vidite na TV-u, maske na licima u Kini, posebice Šangaju, povremeno su neminovnost zbog zagađenog zraka, u Japanu ne, tu se maska nosi kada si prehlađen, mama ju stavlja djetetu od tri godine i ono ju ima u vrtiću da ne zarazi drugu djecu! Nose je i zbog alergije, a u Tokiju, svaka peta ili šesta osoba na ulici nosi masku,više mlađe odrasle osobe- zašto? E tu je razlog socijalni- želja za distancom i potpun okrenutost medijima, bez potrebe za razgovorom s drugim čovjekom.
Gužve su velike, ali sve teče besprijekorno. Svi pristojno stanu u red, na mjesta označena za vrata vlaka i čekaju, naravno ne duže od 1-2 minuta
Prije puta svakako rezervirajte online JapanRailPass,kartu kojom ćete moći putovati japanskom brzom željeznicom koja s 20 000 km pruge povezuje sve veće japanske gradove i dovozi vas u srce grada kao npr. u Tokyo na Tokyo station. Brzine su oko 300-350km/h,a vlakovi su i sekundu točni. Ako želite iz Kobea ići u Tokyo imate vlak svakih 15 minuta, znači gotovo kao gradski prijevoz kod nas,a udaljenost od 680 km prijeći ćete (uz stajanja u pet velikih gradova) za 2h i 40 min. Dok putujete, vi praktički ne izlazite iz urbanog okružja-98 posto Japanaca živi u gradovima. A oni su svi smješteni uz istočnu obalu Japana. Iz vlakova ne očekujte pogled na obalu, plaže i slično jer to nećete vidjeti. Kompletna istočna obala Japana je industrijalizirana. A kako sami za sebe kažu da su siromašni resursima-uz obalu su nikla industrijska postrojenja da bi sirovine koje uvoze brodovima odmah preradili i izvezli u cijeli svijet, kao što su tvornice automobilske industrije i teških metala. Sve što proizvedu odmah izvezu i u tome je jedna od tajni njihovog gospodarskog uspona nakon drugog svjetskog rata.
Svi vozači imaju bijele rukavice, mnogi i maske, a navlake u taxi vozilima su od bijele čipke! Zašto? Da se vidi koliko su čisti!
Dolazak na Tokyo station– najveći podzemni prometni željeznički čvor na svijetu -u tri razine međusobno povezani prometuju, iznad nivoa zemlje shinkansen vlakovi, ispod metro vlakovi- gradska brza željeznica, a razinu niže subway. Gužve su velike, ali sve teče besprijekorno, nitko ne viče, ne gura se! Svi pristojno stanu u red na mjesta označena za vrata vlaka i čekaju, naravno ne duže od 1-2 minuta! A čistoća vlakova je besprijekorna-podovi se sjaje, kao i kose svih putnika u njima!
Automobili u Japanu-svi također besprijekorno čisti, a takvi su i kamioni koji izlaze s gradilišta! Kako im uspijeva? Prije nego napuste gradilište radnici velikim šmrkovima istuširaće sve kotače na kamionu, za njima ne ostaju tragovi s radilišta. Taxi je posebna priča-svi vozači imaju bijele rukavice, mnogi i maske, a navlake u taxi vozilima su od bijele čipke! Zašto? Da se vidi koliko su čisti!
Prije puta, također kupite Internet online Japan wireless-cijena je oko 50 eura-imat ćete wifi sa sobom, podići ćete ga na aerodromu, čim prođete carinske formalnosti i vratiti ga ubacivanjem u za to označene kutije, također na aerodromu, prije odlaska iz zemlje. Jednostavnije ne može! Brzine su nevjerojatne-u Europi prosječna brzina je oko 4Gb,tamo 80Gb.
Kilogram govedine iz Kobea doseže cijenu od oko 150 do 300 eura, ali vrijedi
Hrana-sushi na bezbroj načina, okonomyaki-japanska verzija palačinki/pizze,izvrsno,miso juha, tempura, općenito kuhinja raznolika, lagana i vrlo ukusna ne jako začinjena, za razliku od ostalih azijskih kuhinja. Baš po mome ukusu! Za muški dio, obavezno probati govedinu iz Kobea-jedinstveno meso goveda koja se uzgajaju uz svakodnevne masaže i kompoziciju Mozarta u stajama! A staje su poput apoteka! Ta je delikatesa izuzetno skupa, jer kilogram ovakvog mesa doseže cijenu od oko 150 do 300 eura, ali vrijedi! Japanska rakija sake je vrlo blago piće, koncentrat alkohola u razini naših pića, tako da Japanci vikendom ili nakon poslovnih večera znaju naredati tucet čaša sakea- naša bi ih rakija zasigurno ubila.U Kyotu su posebno na cijeni kuće u kojima se pripremaju čajanke, a poslugu vrše gejše vrhunski obučene. Ta usluga ima svoju cijenu i obavezne su rezervacije. S druge strane u Tokyju postoji restoran u kome vas poslužuju roboti – također zbog velikog interesa potrebno je rezervirati termin sedmicu unaprijed!
Sjecam se jedne scene s mosta u Kyotu- bio je dan maturanata i svi su bili obučeni u tradicionalni kimono (i djevojke i mladići), istovremeno imali su vrlo moderne frizure. Taj kontrast mi je bio tako sladak- znači da su inače vrlo trendovski, ali na taj dan i te kako poštuju svoju tradiciju i tako se svečano obuku ( na radost svojih roditelja,baka…)
Pozorno se prati prognoza cvatnje trešnje, pa mnogi Japanci putuju od juga prema sjeveru da bi što duže uživali u tom prizoru
Inace, najljepši period u godini za posjet Japanu je razdoblje cvata trešnje, (tzv.Sakura) što je središnji događaj u godini. U Japanu školska godina završava, a sljedeća počinje vezano za taj period. Na TV se pozorno prati prognoza cvatnje trešnje, pa mnogi Japanci putuju od juga prema sjeveru da bi sto duže uživali u tom prizoru!
Priroda je raznolika kao i klima- od snježnih vrhova Hokaida na sjeveru do tropskih otoka Okinave na jugu. Ono što me je definitivno ostavilo bez daha je planina Fuji- vječno snježni vrh na visini preko 3500 m dominira nad središnjim dijelom glavnog japanskog otoka Honshu- vidi se jasno iz Tokya koji je 100 km udaljen. Sljedeci put kada dodjem u Japan svakako bih više vremena ostavila za posjet nacionalnim parkovima koji su sjajno očuvani i održavani.
Na gradskim ulicama, pogotovo Tokya, gotovo svi su poslovno elegantni i vrlo odmjereni, pa sam se pitala vidjevši prekrasne cvjetne haljine u izlozima (uglavnom S i XS veličina) kada i gdje ih Japanke nose? Vjerojatno za privatne izlaske? I kada su u poslovnim odmjerenim izdanjima vidite da je na njima sve vrlo kvalitetno i naravno, skupo. Za razliku od hrane, koja je iznenađujuće povoljnih cijena, čak i u restoranima. Ono što me je oduševilo jesu kupaonice u japanskim stanovima-nevjerojatno udobne, jednostavne i funkcionalne-umjesto pločica koriste gumirana oplate za zidove i podove, te je cijela kupaonu jedna velika tuš kabina iz koje voda,naravno odlično otječe. Nema tu vlage, potopa i sl. Čuvene japanske wc školjke s tastaturom za bezbroj funkcija-tuširanja, sušenja, masiranja svaki put izazovu opće veselje kod nas nejapanaca.
Na kraju bih još naglasila da me više od svega impresionirala pristojnost Japanaca-u početku se čini čudno da vam se stalno klanjaju- pri ulasku i izlasku u trgovinu, restoran,vlak…No kroz par dana se tako lagano priviknete na japanske manire, da pri povratku u našu staru Europu zamijetite sljedeće, na aerodromu u Helsinkiju konobarica ne baš ljubazna, stol nesavršeno čist, službenik kopa uho i kasni pet minuta ( cijela vječnost za Japance!). Kako se lako čovjek privikne na bolje! Inače u Japanu postoji izraz ‘pariški sindrom’. Radi se o sljedećem: Japancima je pojam romantičnog i najljepšeg grada- Pariz i općenito su fascinirani Europom (dok ju ne posjete). Ranih 70- ih je grupa turista iz Japana došla u Pariz,očekivanja su naravno bila velika. Kada su se suočili s pariškom prljavštinom, bukom, nepristojnosti, zatražili su od svog konzula da organizira hitnu evakuaciju u Japan! Sada,nakon posjete toj nevjerojatnoj zemlji moram priznati da im se ne čudim. Mislim da je njima preveliki šok svaki izlazak iz tako savršeno organizirane, uredne i kulturne zemlje. Za kraj mogu samo reći: Moj naklon Japanu.
